|
U povodu objavljivnja "Foto-monografije"/05.01.2012.
RISTO MILIČEVIĆ SVJEDOK I AKTER RAZVOJA BH. FOTOGRAFIJE
PIŠE: Atif Kujundžić
  (PORTRETI: Miličević, desno; Kujundžić, lijevo). Teorijski i principijelno monografija je iscrpno djelo o nekoj temi. To znači, kako koncipirajući zamisao o monografiji moramo imati u vidu sve bitno što istu može činiti. Fotomonografija gospodina i druga Riste Miličevića /Trebinje, Nenovići, 1922./, partizan, učesnik Drugog kongresa USAOJa, Bihać 1944., načelnik Doma JNA Tuzla i propagandist Narodnog pozorišta u Tuzli gdje se i počinje sustavno baviti fotografijom kao umjetničkom disciplinom.
Dugogodišnji aktivista i funkcionar Narodne tehnike, organizator brojnih izložbi fotografije do ex-YU nivoa, kontinuirano radio na organiziranju kurseva i seminara fotografije za mlade ljude. Sada u mirovini. To je dugačak i plodan put, zato već u naslovu ima i više zahtjeve od prvopomenutih okolnosti - fotomonografija - Riste Milićevića fotografa - osobno.
To je, dakle, foto/monografija, prije svega. A to znači, iscrpna knjiga o fotografiji koju je cijeloga svog životnog vijeka snimao, odlagao i čuvao Risto Miličević. O fotografiji koja se uspravlja u širem prostoru kreativne, teatarske, turističke, ekološke, dokumentarne, komercijalne, tehničke, inventivne, intimističke, obiteljske, etc. Risto Milićević, uistinu je nastojao, a rezultat je tu. Iz njegovoga fonda od preko 6.000 fotografija, u knjizi se pojavljuje oko 600. Koncipirajući ovu prelijepu knjigu, Risto Miličević nije dvojio. Pratio je hronološki slijed svoga života u fotografiji koju nudi na uvid primjereno tehničkim mogućnostima vremena. Za Ristu Milićevića to su proste činjenice: Opus monohrom, Opus kolor, Kolektivne izložbe, Samostalne izložbe, Nagrade i priznanja, Rekli su o Risti Miličeviću, Recenzije, Iz Autorove biografije, Pogovor. Iz mase fotografija koje je snimio i izradio u svom životu, Risto Miličević je izdvojio po njegovom uvjerenju najkarakterističnije, najrječitije i najljepše, tako da iste u prvom redu imaju antropološki, etnološki i dokumentarni karakter, a u drugom kreativni i estetski. Knjiga je cjelovito opremljena kao neporeciv dokaz o fotografskom prisustvu/iskustvu Riste Miličevića na vremenskom rastojanju od preko 60 godina. U tom razdoblju mijenjala se tehnika fotoaparata, fotografiranja i tehnologija izrsde i dobijanja fotografije. Mijenjala se i filozofija gledanja na fotografsku umjetnost od odbijanja i mogućnosti da fotografija uopće bude inventivan i kreativan individualni izraz vizualizacije svijeta i išta više od prostog odraza svjetla, do priznavanja i valoriziranja, ili čak nipodaštavanja fotografskih mogućnosti.
* * *
Risto Miličević je kroz sva ta vremena, nemogućnosti i mogućnosti prošao s konstantom zahtjeva koje je povukao iz klasičnih likovnih umjetnosti: da fotografija mora imati nosivu kompoziciju, da mora donositi prizore na estetski način, da u promatrača treba unositi mir i ravnotežu, da crnobijela fotografija treba ostvariti što širi raspon nijansi između bijele i crne površine, te da u granicama mogućnosti realno očudi motive i prizore koje fotografira - kako bi im dao dimenziju više, ono nešto što volimo tražiti i prepoznati u okruženju. Interesantno je da se Risto Miličević iako već u lijepim godinama, dobro snašao i sa kolor slajdom i kolor negativima, te fotoaparatima novije generacije - do digitalnih. Nije mali broj fotografa koji se u tome uopće nisu snašli jer je tehničko-tehnološki razvoj bio doista brz i nedvosmislen.
U sasvim određenom smislu, uz knjigu Historija fotografije u Bosni i Hercegovini do 1918. godine koju je napisao Nikola Marušić, a takođe izdala Asocijacija za umjetničku fotografiju Bosne i Hercegovine, s malim diskontinuitetom - vremenskim rastojsnjem i sadržajno, Fotomonografija Riste Milićevića se uspravlja kao monument razvoja fotografije i nastavlja taj isti plemeniti posao svjedočenja o životu fotografije na prostoru širem od bosanskohercegovačkog. Risto Miličević je obavio više studijskih putovanja i u daleki svijet, a vraćao se u Tuzlu s kvalitetnim negativima/snimcima rijetkih prizora od kojih su neki uvršteni i u njegovu Fotomonografiju. Njegovo tragalačko umijeće, ponekad ostvareno s beskrajnom pažnjom i strpljenjem, fascinantno odražava njemu svojstvene motive: neobična kosidba, motivi vodenog bilja, morskoga dna, neba, krajolika, etc. Na taj način je i upotpunjavao osobni doživljaj svijeta i usavršavao svoje fotografsko umijeće. Dokazao se motivima iz prirode, ljudskim portretima, fotografijama arhitekture, pejzažima i posebno u nekim socijalnim temama koje se probijaju iz života - starost, izgubljenost i zamišljenost, slabost, zagledanost u brojne posmrtnice, socijalna zebnja...
* * *
Miličevićevo bavljenje fotografijom tokom minulih desetljeća izlaganja, a posebno uspravljanjem u njegovoj Fotomonografiji živim je dokazom o njegovom izuzetnim doprinosu razvoju bh. fotografije do stvarnosti povijesnih dimenzija. Fotografija je privlačna opcija i puno je ljudi pokušalo pratiti njezin razvoj i uzeti je kao opciju osbne kreativnosti. No, većinom bi zalutali u raznoraznim opcijama i mogućnostima, od fotografije napravili zanat ili je poslije izvjesnog vremena napustili. Risto Miličević je izdržao i sada u lijepom trećem dobu - na pravi način dovršava posao na najbolji način i daje krupan doprinos fotografiji općenito, kao i historiji fotografije Bosne i Hercegovine.
Dužni smo spomenuti, kako je reprezentativnom izgledu ove šivene i tvrdo uvezane knjige u formatu A-4 na 420 strana i 135 gramskom kunstdrucku, doista značajno i ozbiljnim radom pridonio i dizajner, koji je i sam majstor fotografije i predsjednik Asocijacije za umjetničku fotografiju Bosne i Hercegovine - Ozren Božanović. Knjiga je jednostavno, čisto i lijepo oblikovana od prve do zadnje korice, istaknuto je sva što je trebalo istaći u najskromnijoj varijanti, kako bi fotografija imala što više prostora i kako bi govorila svojim sadržajem i estetikom, svojim fotografskim jezikom.
* * *
Čestitamo drugu i gospodinu Risti Miličeviću, vrsnom dizajneru Ozrenu Božanoviću, izdavaču Asocijaciji umjetničke fotografije BiH, te štampariji HARFOGRAF u Tuzli, jer, ovdje je uistinu riječ o velikom poslu. |
