Optimus Template

HISTORIJA FOTOGRAFIJE U BOSNI I HERCEGOVINI do 1918. GODINE

PIŠE: Atif Kujundžić

Zbog svoje historiografske zasnovanosti i uspravljenosti to je snažno inspirativna knjiga i za promišljanje kulturološke ravni koju čini i koju imenujemo Bosna i Hercegovina, tj. za promišljanje kulturnog trenutka ove zemlje, kao jednog od najznačajnijih pitanja i aspekata opstanka i razvoja bosanskohercegovačkog društva sa tri konstitutivna naroda organizirana u Državu sa dva entiteta. Naime, u svakom osvrtu na kulturološku ravan i projekciju ovoga prostora, čine nam se neprijepornim nekolike činjenice. U proteklih, mučnih dvanaestak godina, Bosna i Hercegovina je opstajala u najznačajnijoj mjeri, tek: kao kulturnocivlizacijski amalgam vijekovnog zajedničkog života i kulturnocivlizacijska činjenica par exellence. Uistinu, to i jeste njezin najbolji i najneuništiviji dio ili samo biće, koje opstaje i u odsustvu svega što možemo nazvati Državom, a što bi podrazumijevalo: političko suglasje konstitutivnih naroda o životu u njoj, uređenu granicu, održivu ekonomiju, zajedničko sudstvo, policiju, armiju... To je ono što nam bez nedoumica priznaje i pod Bosnom i Hercegovinom održivim razumijeva Svijet.

Baš zato i tako, dogodilo se: nakon što je pritiscima međunarodne zajednice zaustavljen oružani sukob, snage orijentirane na demontažu ove države perfidno prelaze na aktivnosti s ciljem dezintegracije njezinog kulturnog bića, njezine suštine. Čudno, kao da ih uopće ne interesira što upravo na taj način duboko ranjavaju i sakate i sopstveno biće koje je takođe, artikulirala Bosna i Hercegovina kao takva.
Naime, u svakom pokušaju recepcije slike kulturne/kulturalne ne/ravni koju čini Bosna i Hercegovina suočavamo se s puno zatamnjenih i nepreglednih mjesta, neistraženih, nepoznatih i nespoznatih, tmina i tmača - što bi rekao pjesnik, a koja mogu reminiscentno osvijetliti samo istraživački poduhvati pionirske naravi koji do sada i nisu učinjeni. Baš, u tim zatamnjenjima, svojevrsnim crnim rupama - narastale su snage s mračnim ciljevima i zadnjim namjerama prema ovoj zemlji, njezinim narodima, kao i prema samima sebi.
Dakle, takav, svake pažnje i hvale vrijedan poduhvat jeste: predan tridesetogodišnji rad doajena bosanskohercegovačke fotografije Nikole Marušića publiciran u knjizi HISTORIJA FOTOGRAFIJE U BOSNI I HERCEGOVINI DO 1918. o kojoj ovom prilikom jeste riječ. Moje skromno mišljenje je, kako su nam veoma potrebne slične knjige, knjige koje u svakodnevnom nastojanju da premostimo vrijeme i sagledamo put kojim smo stigli u ovaj čas tražimo i nazivamo: hrestomatijama, panoramama, antologijama, pregledima, historiografijama, analima, hronologijama, leksikonima, pojmovnicima, rječnicima, itd.
U ovom trenutku, ništa manje nije značajna činjenica da ovu knjigu publicira nevladina organizacija FOTO-SAVEZ BOSNE I HERCEGOVINE i da jedan ovako zahtjevan projekat izlazi na svjetlo dana (10) godina poslije autorove smrti, iako od (10) deset članova redakcije u ovom trenutku (4) četiri već nisu među živima, uključujući i autora knjige: Nikolu Marušića!
Naravno, u ovom trenutku to prevashodno znači da kontinuitet angažiranja ljudi zainteresiranih za fotografiju uopće i kreativnu fotogrfiju posebice - ne samo da nije prekinut, već je činom objavljivanja ove knjige još i osnažen, vitaliziran! I, mada svjestan koliko je to ljudski pošteno i normalno, u ovom trenutku i ovakvom okruženju to uistinu izgleda fascinantno! Jer, poslije svega što se dogodilo, Bosna i Hercegovina kao kulturnocivlizacijska činjenica tako očigledno suočava nas sa samima sobom. A to nam priređuju ljudi koji se odazivaju na ime i prezime:  Faruk Ibrahimović, Ozren Božanović, Murat Jašarević, Tošo Mitaševski  - živi članovi redakcije ove monografije na bosanskom jeziku, potom i opet Faruk Ibrahimović - kao prevoditelj na engleski jezik, te  Dot Gibson - proofreader,  dr. Robert Donia, reviewer. Neka je slava i hvala u međuvremenu preminulima, autoru Nikoli Marušiću, Dušku Vričku - članu redakcije, dr-u Geoff Pilingu - konsultantu, dr-u Marianu Wenzelu - reviewer-u. No, tu su i brojni drugi ljudi i institucije koji su se cijeneći značaj poduhvata djelatno uključili.
Dakle, ova knjiga koja je plod dugogodišnjeg predanog istraživačkog rada - HISTORIJA FOTOGRAFIJE U BOSNI I HERCEGOVINI DO 1918. - jedna je od onih knjiga koje nas izmiruju snagom nepobitnih i neizmjenjivih kulturnocivilizacijskih činjenica koje čine Bosnu i Hercegovinu u slici i miljeu njezinog milenijskog postojanja i državnosti. Publicirana građa nas stišava svojom činjeničnom, faktografskom vrijednošću i neupitnošću, a svojom estetskom i lirskom sadržinom prima u svoje krilo i čini pitomim i dobrim Bošnjanima, tj. upravo onim ljudima koji su u kontinuitetu gradili i čuvali Bosnu i Hercegovinu kao svoju zajedničku domovinu.
Konačno, treba reći i razumjeti kako je priređivanje ove knjige bio iznimno težak i odgovoran posao i kako je taj posao usprkos svemu autor Nikola Marušić sjajno obavio. Sa zadovoljstvom priznajem, kako me se duboko dojmio spisateljski stil Nikole Marušića: njegova sjajna opća kultura i njoj primjerena mjera kazivanja, stišan ton, njegova visoka i neprekidna koncentracija i pažnja s kojom prikupljenu građu dovodi u stvaran poredak, njegov brižni odnos koji s fotografijama, fotografskim pločama, podacima o njima barata kao sa relikvijama, što one uistinu i jesu. I, baš sam ljudski rastužen što taj sjajni čovjek ne može vidjeti odštampano i ukoričeno djelo svoga dugogodišnjeg i predanog rada, trajno vrijedno i značajno ostvarenje.
Same fotografije i podaci koje knjiga donosi uz njih, svakako su posebna priča. Imena svih tih ljudi koji su fotografsku umjetnost posredovali i dok su snimali pogubljenja, radeći dokumentaristički, reporterski, etnološki posao ili pokušavajući napraviti kreativnu/umjetničku fotografiju. Naspram fotografije ne postoji još jedan tako objektivan medij kojemu ćemo bez suvišnih sumnji i pitanja tako jednostavno povjerovati. Dokumentarističku i tako historiografsku snagu fotografija objavljenih u ovoj knjizi posebno podupire nesavršenost optike tadašnjih fotografskih aparata, kao i oporost i nepredvidivost, tj. nemogućnost potpune kontrole hemisjkih procesa njihovoga dobijanja. To što čuva fotografsko umijeće i umjetnost, to može samo ljubav prema fotografskim mogućnostima bavljenja i svjedočenja. A tu ljubav, u Bosnu i Hercegovinu unijeli su ljudi koji su dolazili iz cijele Europe. Na svu sreću i to je dragocijenost koju će ova knjiga čuvati zauvijek.
Uistinu, riječ je značajnoj i moćnoj knjizi koja će zauvijek svjedočiti snagom svojih autora i činjenica koje okuplja a koje rječito govore o Bosni i Hercegovini kao kulturnocivilizacijskoj tvorevini i kao najvećoj snazi koju isijavaju vijekovi zajedničkog života njezinih naroda, a ovaj put - i ljudi koji su u Bosnu došli radi fotografije i na taj način i bolje nego da to isključivo radi toga čine - svjedočili o njoj i njezinim ljudima. Ova knjiga kao medij posreduje tu nevjerojatnu energiju s vremenske udaljenosti od jednog stoljeća i mi se u njoj prepoznajemo kao u samima sebi.
Čestitamo svima koji su stali uz ovu knjigu kao iznimno dragocjen i plemenit poduhvat. Predani rad Nikole Marušića opredmećen je kao dio vječnosti na koji se svako od nas može i ima prava nasloniti.