Optimus Template

SENAID BULJUBAŠIĆ - ČEŽNJA ZA LJETOM

PIŠE: Atif Kujundžić

(POTPIS UZ PORTRETE: Kujundžić, lijevo - Buljubašić, desno) Umjetnik i umjetnost, svakako, puno su dublje uvjetovani društvenim odnosima, neposrednim kulturnim miljeom i životnim ambijentom, nego što pomišljamo. Međusobne uvjetovanosti, jednako kao i poticaji, konflikti i interakcijska prožimanja nužno se odražavaju u umjetničkom djelu.   Taj odnos, mada nikad do kraja jasan, ipak, biva bjelodan i djelom ogoljen, saopćen kao umjetnikova osobna pozicija i njegov usud. Senaid Buljubašić je iznimno talentiran i obrazovan umjetnik, akademski grafičar. Tokom devet godina školovanja bio je učenik i student uglednih profesora Dževada Hoze i Mersada Berbera, inače, u svjetskim razmjerama poznatih likovnih umjetnika. Buljubašićevo umjetničko obrazovanje i iskustvo tokom studija, ali i općenito, dominantno je oslonjeno na njegov crtački dar i usmjereno na tehniku grafike. Po završetku studija, umjesto bavljenja grafikom kao svojom strukom, Buljubašić se okreće slikarstvu. Razlog je alergija njegovoga organizma na otapala. Agresivne hemikalije neizbježne u tehnikama dobijanja grafičkih listova ozbiljno ugrožavaju umjetnikovo zdravlje.

U izložbenoj postavci slika naslovljenoj Čežnja za ljetom, svoje aktove Buljubašić crtački i koloristički realizira na tzv. forex ploči, koju, većim dijelom u podlozi ostavlja bijelom. Akt je realiziran kao obojeni crtež. Podloga je data u naznakama obojenih ploha, koje autor spaja žutim trakama koje su likovno i sugestivno vještačka veza i površine u podlozi drže na okupu u određenoj poziciji. Na taj način bjelina forex ploče i obojene plohe bivaju osmišljene i podrazumijevajuće kulise ženskih aktova.
Buljubašićevi aktovi svjedoče o njegovom izvanrednom crtačkom daru i artizmu i dosežu visoke estetske vrijednosti. Međutim, u slici je očigledno, kako obojene plohe sugeriraju aktovima nepripadajući, vještački, naknadno stvoren i sa njima povezan likovni prostor, koji, bez sumnje, s aktovima spaja umjetnikova zamisao i namjera o dubljem progovoru u slici.

Bijela forex ploča sa slikom položena je na lim, tj. na offsetnu, a ova na mediapan ploču. Ako uznastojimo i uspostavimo barem ovlašnu, simboličku vezu između ove tri podloge, shvatit ćemo prije svega kako je u biti organiziranja za konačnu sliku, umjetnička opcija i autorska pozicija izložena svim mogućim okrutnostima kruga, a prije svega agresivnoj stvarnosti koja bezobzirno nasrće na samog umjetnika i poziciju njegovog umjetničkog bića.
Pomenute okrutnosti u Buljubašićevoj slici postvaruju se i kao oštro, ponekad vrlo duboko zasijecanje u bjelinu forex ploče, tj. u podlogu slike, a u različitoj, često erotski sugestivno oblikovanoj formi. Na mjestu zasjeka, blješti lim offsetne ploče. Mjestimično, blještave površine limene podloge, čak - izbijaju i na površinu slike. Na mjestima zasijecanja u forex ploču, Buljubašić u sliku uvodi i bakarni lim.
Sve materijale autor kompaktira s mediapan pločom u podlozi zakivanjem - tj. spajanjem materijala zakivanjem eksera ravnih glava različitog promjera. Glave eksera u povrišni slike tvore linije novog crteža i tako dovršavaju konfiguraciju slike.

Iz prethodnog je vidljivo i sasvim zasnovano misliti kako je slika Senaida Buljubašića u nivou različitih materijala i tehnika, u postupku njezinoga nastajanja i dobijanja, ostvarena kao svojevrstan konstrukt sazdan u autorskom pregnuću da slijedom svoga dara, znanja i vještina, i samoga sebe prevede u sliku i njezino estetsko biće. Riječ je o logičnom i nedvosmislenom sljedstvenom nastojanju da slikar bude to što jesu njegov dar, obrazovanje i rad, a iz pozicije čovjeka onemogućenog da se bavi grafikom kao svojom ljubavlju i strukom - slikarskom tehnikom za koju se obrazovao.
Ovakvom dojmu pridonosi okolnost što su aktovi /crteži/ nastajali još u vrijeme Buljubašićevog studija grafike. Agresivnim hemikalijama i alergijama onemogućeni umjetnik, bez sumnje, nastoji integrirati sebe u svoj dar i svoje vrijeme, u svoju sliku koja tako svjedoči da je napadnut, tj. izložen i ranjiv, onemogućen u svojoj biti.
Naime, Buljubašićeve slike svjedoče o svemu što on bitno jeste, sasvim kao i o činjenično uvjetovanoj poziciji koja ga usmjerava na tačno određeni postupak dobijanja slike, u kojoj će primjereno osobnom razumijevanju i umjetničkim sredstvima, uvažavajući stvarnost ostaviti tragove. Mediapan i offsetna, kao i forex ploča su sintetički, dakle, vještački stvoreni materijali koji se pojavljuju u osnovi Buljubašićeve slike, a utjecaj stvarnosti nedvosmisleno, agresivno zasjeca površinu na kojoj je njegov obojeni crtež/akt. Uvodeći u sliku i površine od bakarnog lima i kompaktirajući materijale svoje slike zakovicama s ravnim glavama, umjetnik okiva stvarnost svoga usuda kao svoju poziciju i pripitomljava nametljivost vještačke, novokomponirane, možemo reći i: kič stvarnosti.
Veće i manje glave eksera u slici iscrtavaju linije ograničenja i otpora koje postavlja umjetnik prema nasrtljivosti banalnog okruženja, čime dovršava sliku. Umjetnik istodobno štiti crtež kao svoju bit, a popušta stvarnosti u mjeri u kojoj ista, ipak, podržava njegovu zamisao o slici i estetskom u njezinom biću.
U organiziranju postavke materijala i slike, dijelom, umjetnik se estetski i svojom unutrašnjošću obraća i slikama apstraktnog zahvata. Ustvari, taj nivo progovora i čini cjelinu njegove pojave i djela, tj. ovu postavku - realnom.

Buljubašićeve slike apstraktnog zahvata kao progovor umjetnikove unutrašnjosti istovremeno su njegov intimni izraz i odgovor agresivnoj stvarnosti. Ove slike su naslonjene na stvarno i figuralno s evidentnim, skoro karikaturalnim i grotesknim uklonom i izobličenjima istog. One su likovna, umjetnička, simbolička i komunikacijska veza umjetnika s njegovim darom, slikarskim elementima i materijalom, zadatostima okruženja kao djelom i stvarnošću njegove pozicije. Ustvari, tek ove slike u izložbenoj postavci Čežnja za ljetom, umjetnika i njegovo djelo integriraju kao jedinstvenu pojavu čineći ga osobenim i stvarnim.
Poetički gledano, možemo misliti kako je čežnja usmjerena prema u mladosti ciljanom dosezanju umjetničke zrelosti akademskog grafičara Senaida Buljubašića, koja je zaustavljena alergijama njegovoga organizma na agresivnost otapala. Međutim, i općenito gledano, imamo pravo misliti kako je riječ o čežnji za dosezanjem zrelosti umjetničkog konkretiziranja općenito. Umjetnik postiže cilj, raspoloživim, dostupnim i mogućim sredstvima, unutar osobnog odnosa, ideje i koncepta za taj, ranije, sebi u mladosti postavljeni zadatak.

Prethodnu misao snažno podupiru tekstura i organizacija obojenih površina koje u slici situiraju Buljubašićev akt. Riječ je o kolorističkom dosezanju grafičkih vrijednosti u podlozi slike. Riječ je o zagasitoj gami smeđe, zelene i plave boje u teksturi, koja sugerira prisustvo i upotrebu grafičke ploče i prese i tendiranje ka grafičkom listu u konačnom ishodu.
Istom tehnikom nanošenja boje na forex ploču realizirane su slike koje smo označili kao uvjetno slikarev apstraktni zahvat, a koje sugestivno upućuju na porijeklo i prirodu grupiranja aktova u izložbenoj postavci. Kolorističkom vedrinom, razuđenošću oblika i obojenih površina, slike ovoga kruga sugeriraju stvarnu Buljubašićevu unutarnju snagu i istinsku inventivno-kreativnu sposobnost za rješavanje životnih i umjetničkih problema.