|
Roman "Internovina" u nastavcima 2012.
Drugo umiranje mamuta (XXXII)
Piše: Zlatko DUKIĆ/02.01.2012.
 ZUMRET SE, NA TO, RAZGALI, opet je bio u svom elementu: - Dakle, osumnjičeni, ime i prezime? - Danko Čekić. - Zanimanje? - Srednjoškolski profesor.- Koji predmet osumnjičeni predaje? - Marksizam i socijalističko samoupravljanje prije rata, a sada demokratija i civilno društvo. - Opa, još i to?!... Da li je osumnjičeni stranački organizovan? - Bio sam član one partije od trećeg gimnazije, danas nisam ni u jednoj stranci. - Bračno stanje? - Neoženjen. - S kim živi osumnjičeni? - S majkom i ocem. - Očevo zanimanje? - Penzionisani radnik SUP-a. - Majčino zanimanje?- Službenik suda u penziji.
- Otkad osumnjičeni kontaktira sa zapadnim obavještajnim krugovima i na čemu se ta saradnja zasnivala?
- Ali, ja nisam...
- Upozoravam osumnjičenog - zagrmje zvaničnim tonom Zumret - da odgovara direktno, bez zaobilaženja činjeničnog stanja!
- Ali, ja nisam sarađivao...
Zumret se ljutito i naglo okrenu, uze sa stola fasciklu, otvori je pred Dankom i, prevrćući po papirima, nađe ono što mu je trebalo:
- Osumnjičenog najozbiljnije upozoravam na dokaze koje imamo: fotografije s osumnjičenom Helgom Švarcbauer, i to u prilično slobodnim pozama... Pogledaj fotografije, sve se vidi... Zagrljeni, a?... Imamo i snimke vaših telefonskih razgovora... Evo, ovaj papir o tome govori... Na primjer: 8. prošlog mjeseca, oko 18 sati, snimljen je ovaj vaš razgovor... Osumnjičeni je nazvao Helgu i rekao, citiram: Zdravo, šaci, večeras te čekam u osam pred bankom... Pred bankom, osumnjičeni, pred bankom!!!...Jasno je, dakle,da ste osmatrali banku, njeno osiguranje, fizičko obezbjeđenje, položaj trezora... Dva dana kasnije, opet telefonski razgovor... Evo ga, papir sve govori... Ponovo je osumnjičeni nazvao Helgu i dogovorio se o odlasku na aerodrom... Viđeni ste i snimljeni... Evo fotografija... Šetali ste u blizini kontrolnog tornja... Tako naivno to ne rade ni diverzanti početnici, a kamoli prekaljeni obavještajci, kao vas dvoje!
Rekavši to slavomoćnim glasom, Zumret sa zadovoljstvom zaklopi korice fascikle i značajno pogleda u Danka.
- Ali, tata, čekaj, ja zaista...
Ne mogašvi ovo više podnijeti, Vera naglo skoči, baci papir i olovku, briznu u plač i potrča očajna ka vratima kjuhinje: - Ja ovo više ne mogu izdržati!... Rođenog sina, jedinca, nazivati špijunom i izdajnikom!... Bože, šta sam dočekala! - Vera još glasnije zajeca, uđe u kuhinju i s treskom zatvori vrata.
-OSUMNJIČENI, NE OBRAĆAJ PAŽNJU na ovaj mali incident! - savršeno mirno na to reaguje Zumret, okrenuvši se Danku. - Zapisničar je, evidentno, izgubio živce, nasjeo sentimentalno-patetičnoj provokaciji... To ne mijenja tvoj položaj...Vratimo se predmetu: šta osumnjičeni ima da kaže nakon svih ovih dokaza?... Upozoravam, još jednom, ovo je samo dio dosjea, koji uporno i strpljivo, mjesecima skupljamo?
Konačno, dogodi se i ono što je bilo samo pitanje trenutka, jer se, jednostavno, nije moglo izbjeći: i Danku prekipje, napeto se zgrči i uozbilji, naglo skačući od stola i zavikavši: - Slušaj, tata!... Ne znam šta ti je, juče si bio normalan čovjek, al' se bojim da si danas poludio!... Ako se ti to nečeg igraš sa svojim besposlenim drugovima i ako se vi, u penzionerskoj dosadi, ovako zajebavate, molim te da me ne petljaš u tu lakrdiju i da me ostaviš na miru!... Bavite se tu dječijim igrama, umjesto da...
- Upozoravam osumnjičenog! - zavrišta i Zumret, ne dajući se zbuniti i prišavši mu, vrlo ozbiljan, naoštren i spreman na sve.
- Ama, tata, ne budali više, molim te! - Danko još glasnije uzvraća, krećući se ka izlazu iz dnevne sobe. -Kakav osumnjičen...Odmah mi recite gdje je moja Helga?... Šta ste joj učinili?... Za tri dana treba da se vjenčamo, čovječe!
Ukopavši se u mjestu kad to ču, Zumret zinu, kao da je naglo oduzet, nemajući snage ni za najmanji pokret, osim da iskolači oči: - Molim?!... Šta to reče?!
Stojeći kod otvorenih vrata hodnika, krećući iz sobe, Danko mirno, ali oštro odgovori: - To što si čuo!... Ista ta Helga, koju si ti, u nekoj svojoj sumanutoj igri žandara i lopova, proglasio obavještajcem i špijunom, ako sam dobro shvatio, ona će ti za tri dana postati snaha!!!
- Šta?!... Kako?! - Zumret se uhvati za vrat, pa za prsa, poče mu se soba okretati oko glave i izgubi tle pod no gama.
Tahir i Mikola mu panično pritrčaše.
Iz kuhinje istrča Vera, jer je čula Zumretov krik: - Tahire, brzo pilule!
Tahir hitro pođe prema regalu, Vera se s Mikolom nage nad bespomoćnog Zumreta, koji opasno balansira na ivici svijesti, a Danko sve to gleda jedan trenutak, a onda ispravno zaključi da je tu posve suvišan i mirno ode.
- Idite za njim! - u nemoći, ali ipak svjestan Dankovog odlaska, pišti Zumret. - Drž'te ga, ne dajte da pobjegne!... Hvatajte ga!... Sve će nam pokvariti, ako utekne!... Za njim!
Izrekavši to, Zumret se potpuno izgubi, a glava mu nemoćno klonu na pod.
Mikola i Tahir potrčaše u hodnik, dohvatiše Danka, koji se opire i ne da, ali oni su vještiji i jači - tup zvuk udaraca, lomljava predmeta, razbijanje stakla, glasovi:
- Fataj ga, Tahire, za ruke!
- Lupi ga, Midžo, za šta ti služi pendrek?!
- Čuo si šefa, ne daj da utekne!...
(Narednog ponedjeljka: Drugo umiranje mamuta /XXXIII/) |
