|
Poezija Anite JOSIPOVIĆ/24.08.2010.
Cvijet treba snagu peteljke koja ga nosi
Anita Josipović rođena je 4. ožujka 1991. godine u Tuzli. Još od najranijeg djetinjstva, kako sama kaže, njezini roditelji, majka Radmila i otac Marko, su vjerovali u nju i njezin uspjeh. Nakon kraćih razdoblja djetinjstva provedenih u Beogradu i Berlinu, vraća se u tuzlansko selo Husino, gdje završava osnovnu školu. Zatim je završila Opću gimnaziju pri Katoličkom školskom centru "Sveti Franjo," u Tuzli. U školskoj godini 2010./11. pohađat će studij teologije u Sarajevu. Osim pisanjem, bavila se i glumom u dramskom studiju pri Narodnom pozorištu u Tuzli.
***
„Cvijet treba snagu peteljke koja ga nosi,
Koja ga održava na vjetru
I vremenu i koja ga izlaže suncu.
Jedan cvijet treba nježnost bezbrojnih korijenčića
koji mu kao nevidljivi mali prsti
daju svagdanju hranu."
Ljubav je zakon
Ljubav je zakon
Koji priznajem
Ljubav je zakon
Koji branim
Ljubav je zakon
Koji često boli
Kad netko ne zna
Da voli
Koliko mi značiš
Snijeg pada
A ti misli na mene
Jer svaka pahulja koja padne
Je poljubac za tebe
I dok kroz prozor gledam
Neki odsjaj mali
Pokušavam shvatiti
Što mi to fali
Onda mi mjesec
Što na nebu bdi
Tiho šapne
Da mi fališ ti
Naučiti voljeti
Svaki novi dan
Je naš dan.
Svaki cvijet
Je vaš cvijet.
Cijelo nebo
Je vaše nebo.
Sunce sja
Samo za vas.
Ljudi se smiju
Jer vas vole.
Naučite i vi
voljeti ono
što vam se daje.
Anđeli
Kada samoća te snađe
Kada sramota te bije
Kada nikoga nema blizu
Kada nema tko da te sluša
Kada te zaboli duša
Kad ti se sve čini kao ružan san
Znaj da nisi sam
Pomisli na mene
I vjeruj u sebe
Jer uvijek sam ja
Anđeo
Uz tebe
Ljubav u strahu
Moja je sreća
U darovanome cvijetu
A još je veća
Gledati pticu u letu
Moj je san
Biti živa svaki dan
I pružiti ljubav
Najveći dar
Ali se plašim voljena biti
Jer znam
Da će to često boljeti
Anita JOSIPOVIĆ
|
