|
Proza i poezija Anite Josipović/17.08.2010.
Čarobno utočište dragih osoba
Mlada, husinsko-tuzlanska spisateljica, Anita JOSIPOVIĆ (1991.) objavila je u gimnazijskim godinama školovanja dvije knjige. Zbirku prozno-poetskih uradaka pod naslovom „LICE ČOVJEKA", 2008., a zatim zbirku poezije „LJUBAV JE ZAKON" 2009. godine. Književno, prozno-poetsko, djelo Anite JOSIPOVIĆ, pokriveno naslovom LICE ČOVJEKA, može se svrstati u lirsko spisateljstvo s refleksivnim elementima, začinjeno transcedentalnim (vjerskim) viđenjima, dilemama, spoznajama i porukama.
Kratke priče prožete pitkim rečenicama, filozofskim opservacijama i zrelim porukama u sebi kriju više mudrosti nego što ih sobom nosi mladost spisateljice. Pjesmama Anita također tečno vodi poruke, vješto i lucidno život pretače u stihove. Osobe koje ne znaju što je ljubav, koji je ne osjećaju ili ju nisu spoznali, unaprijed trebaju odustati od čitanja njenih spisateljskih redova, jer neće razumjeti ono što im je poručeno.
U pjesmi PUTEVIMA TAKO RAZLIČITIM ISTOM CILJU SE BLIŽIMO Anita na jednom mjestu poručuje: Starica me nije korila, već mi pružila ruku.// I vidje moje krvavo koljeno i spozna moju muku.// Uvede me u kuću da mi opere ranu,// U tom trenu, spoznah njenu dobrotu.//
Citirani stihovi spadaju u dio knjige koji najbolje oslikavaju karakter spisateljice i zrelost njezina poetiziranja, koje je u svim stihovima, više od same poezije.
U Anitinim pričama pojedine rečenice posebno bljesnu, što je normalno i za prosječnoga spisatelja, a Anita to nadmašuje, ako prosjeci u spisateljstvu postoje i ako se mogu pronaći.
Njegova svijeća života brzo je izgorjela.//.. jer ljubav je rezervoar bez dna i tek ako budemo tako živjeli moći ćemo preći odlučujući most; most u beskraj.// Moja duša čaroban je kraj u kojem žive drage mi osobe, misli koje ne žele van, osjećanja koja se ne žele ispoljiti. // Život sa tajnama težak je.// Pomislih da mi je došao kraj utrke sa životom i da je smrt nepravedno pobijedila i život i mene.//
Mnogo toga što se ispoljava kao zloba, zapravo je nesigurnost... rečenice su, misli i poruke što odskaču od drugih, zornije ilustriraju poruke i pouke autorice , a slikovitije prikazuju čak i Anitin lik, kojega nema ni u pričama ni u pjesmama - naravno ako se čitaju pojednostavljeno i doživljavaju površno.
Lektorica knjige „Lice čovjeka", bila je profesorica Julijana Kovačević recenzenti, Julijana Kovačević i Nikola J. Ivanović, a izdavač PrintCom Tuzla. Ilustracije su djelo: Borisa Pejića, Aleksandra Bilandžije, Dajane Čornopiski, Maje Djedović i Irene Pejić. Recenzije knjige „Ljubav je zakon" potpisuju: Julijana Kovačević, SanjaTomić i Regina Pavlović, a ilustarcije Maja Djedović i Irena Pejić. Naslovna stranica kreacija je: fra Martina Antunovića. Pokrovitelji: Katolički školski centar „Sveti Franjo" Tuzla, mr. Marin Vareškić, vlč. Pero Iljkić, vlč. Jozo Batinić, Franjevački samostan Tuzla.
Anita Josipović rođena je 4. ožujka 1991. godine u Tuzli. Još od najranijeg djetinjstva, kako sama kaže, njezini roditelji, majka Radmila i otac Marko, su vjerovali u nju i njezin uspjeh. Nakon kraćih razdoblja djetinjstva provedenih u Beogradu i Berlinu, vraća se u tuzlansko selo Husino, gdje završava osnovnu školu. Zatim je završila Opću gimnaziju pri Katoličkom školskom centru "Sveti Franjo," u Tuzli. U škkolskoj godini 2010./11. pohađat će studij teologije u Sarajevu. Osim pisanjem, bavila se i glumom u dramskom studiju pri Narodnom pozorištu u Tuzli. Prva njezina knjiga „ LICE ČOVJEKA" objavljena je 2008., a druga „LJUBAV JE ZAKON." 2009. godine. Od utorka, 24.08.2010. godine, u rubrici POEZIJA, portal internovine.com će objavljivati prozu i poeziju Anite JOSIPOVIĆ, sve dok obje knjige ne budu „potrošene".
www.internovine.com |
