|
Iz serijala poezije za djecu/05.02.2012.
Jednu cijelu, hladnu zimu, sanjao sam, ja samo Jasminu
Piše: Suada MALKOČ-KOVAČEVIĆ
 Suada MALKOČ-KOVAČEVIĆ, rođena je 1957. godine u Dubravama, kod Bosanske Gradiške. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Dubravama i Bosanskoj Gradišci, a više u Banjaluci. Živi sa sinom Aldinom u Dubravama, Bosanska Gradiška. Već dugi niz godina bavi se pisanjem poezije za djecu i odrasle. Radovi su joj izlazili u časopisama: „NOVI HORIZONTI", „BOSANSKA SUMEJJA", „ZEHRA", te časopisima za djecu: „AMAR", „KEVSER" i „KEVSERKO". Godine 2008. objavljuje svoju prvu zbirku poezije „BOSNA U SRCU", za koju je nadahnutu i pozitivnu recenziju napisao prof .dr. hfz. Halil MEHTIĆ. Poetesa Suada Malkoč- Kovačević, je napisala čitavu nisku poetskih bisera za zbirke „PJESMOM DA TI KAŽEM" i "BOSANSKA KUĆA", te za zbirku dječije poezije.
LJUBAV I GODIŠNJA DOBA
Jednu cijelu, dugu, hladnu zimu,
Sanjao sam, ja samo Jasminu!
Naokolo sniježi, mrzne, ledi,
Jasminini griju me pogledi.
Baš smo bili zaljubljena djeca!
I prođoše tri zimska mjeseca!
Proljeće je stiglo sve u cvijeću,
Zarekoh se: "Ostavit je neću!"
Ali negdje na početku maja,
U moj život tiho uđe Maja!
Što smo bili sretni, zaljubljeni!
Al' prođoše mjeseci proljetni.
Usred ljetne gužve i gungule,
Moje srce nađe put do Đule.
Zvah je Đulsa, Đulka i Đulhana,
Voljesmo se devedeset dana!
Na ljubavnoj vatri smo se pekli.
Tako ljetni dani su protekli.
Jesen stiže u haljini žutoj,
Zateče me u nevolji ljutoj.
Zriju šljive, jabuke rumene,
A moj pogled odluta do Sene!
Veliku smo ljubav bili stekli!
I jesenji dani su istekli!
Ide zima, ne znam šta me čeka!
Zar ću opet sve to iz početka?!
Naporno je, moram vam priznati,
Ali ja ću sve od sebe dati!
U godini, četiri su doba,
Dovoljno je da se ljubav proba!
LJUBAV NA ENGLESKOM
Rekoh Saški po naški,
Kako mi se sviđa vraški!
A Saška se Englez pravi,
Raspali me lenjirom po glavi!
Rekoh Hanki na bosanski:
„Zbog tebe mi živci tanki!"
I Hanka se Englez napravila,
Po glavi me muški razvalila!
Rekoh Maji ja na srpski:
„Zbog tebe mi dani mrski!"
Kao da je stigla iz Engleske,
Osjetih težinu njene sveske!
Na hrvatskom tad sam kuš'o.
Reći Emi „Moja dušo!"
Al' i ona odglumi Engleza,
Pa mi jednu preko glave „sveza"!
Kažu ljubav, stvar je prava.
Mene od nje boli glava!
Kakva ljubav, to je tuga!
Glava mi je prepuna čvoruga!
Iskuš'o sam sve jezike naše,
Al' za ljubav ni jedan ne paše!
Nešto mislim dok mi glava gori:
„Možda ljubav engleski govori?!"
I da skratim bruku tu,
Ja im rekoh: "AJ LAV JU!"
Ljubavi je vidim kraj,
Drage moje sad: "GUD BAJ!"
P.S. Još i ovo da vam javim:
Sad se i ja Englez pravim!"
MARKO KRALJEVIĆ
Da sam Marko Kraljević,
I da imam Šarca,
Pa da sredim onoga,
Iz četvrtog malca!
Što me stalno zadirkuje,
I često me kinji.
Obori me u blato
I svega zasvinji.
Da je meni koplje sjajno,
Da ga pitam, rode,
Bi li smio olovkom,
Tad da me ubode?!
I da mi je sablja britka,
Srebrom okovana,
Još kad bih se dočepao
Teškog buzdovana,
I da mi je šestopera,
Sa šest zlatnih pera,
I da mi je bila,
Ravijojla vila,
Da na Šarcu projašem,
Kroz hodnike mirno,
Pa da vidim onoga,
Ko bi u me dirn'o!
Ali dok ne nabavim,
Te opasne stvari,
Maraću da zamolim,
Da me brani 'stari'.
Da priprijeti malo,
Tom zločestom malcu,
Toliko o Marku,
I njegovom Šarcu!
Suada MALKOČ-KOVAČEVIĆ |
