Inter novine | Pjesma je maločas završena i potpuno je nevažno ovo što sada govorim

Izbornik

Login Form

POSJETITE

Pjesme iz zbirke "Eskimska ruža"/02.02.2012.

Pjesma je maločas završena i potpuno je nevažno ovo što sada govorim

Piše: Mesnur ĆATIĆ

Mensur ĆATIĆ rođen je 7. juna 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju je pravnik. Najveći i najljepši dio života proživio je u Odžaku. Gimnaziju je završio u Modriči, a živio je u Doboju, Sarajevu, Banjaluci, te Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj. Objavljivao je pjesme i priče u časopisima "Odjek" Sarajevo, ,,Bosanska vila" Sarajevo,"Osvit" Mostar, "Avangrad" Sombor, "Riječ" Brčko , "Vpogled" Žalec - Slovenija, "Kul tim" Književnog kluba "Branko Miljković" Knjaževac, "Tvorac grada" Beograd, "Svijet kulture" Zagreb, " Polja" Novi Sad, "Diogenes" pjesnici i prozaisti sa područja ex YU, "Život" Sarajevo, "Žikišon" satirični časopis za područje ex YU, "Poeta" Beograd, ,,Priča" Beograd, ,,Književni pregled" Beograd itd...Pjesme su mu prevođene na slovenski, engleski, danski, njemački i francuski jezik. Za pjesničku zbirku "Rutinski zahvat" 2007. godine dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji „Slovo Gorčina" u Stocu. U novembru 2010. godine njegova pjesma ,,Rane i stomaci" proglašena je za pjesmu godine na natječaju Prve satirične pozornice ,,Satira je alternativa bezumlju" elektronskog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip MaxMinus, nagradu za najoriginalniju ljubavnu pjesmu u Mrkonjić Gradu na natječaju povodom Valentinova. Objavio je dvije knjige, ,,Pjesme za drugo mjesto" IK ,,Zalihica" Sarajevo,2008. i ,,Eskimska ruža" IK ,,Bagrem" Gradište, Hrvatska, 2010...

PJESMA O GLASNIKU

(burevjesnik, lajt verzija
prijevod sa ruskog bez detalja
o zagrljaju
žamoru svjetine
koji se pretvara u glazbu
o suzama i sl.)

recimo da je oko mene
bilo hiljadu ljudi
da je to stvarno autobusna stanica
i da su bili moje oko,
one iskrice
u zjenicama okrenute
u daljini
iz koje sam je čekao.
pitao sam jednoga
koliko ima kilometara od Bijeljine
do Tuzle
i on mi reče
da je prije rata
bilo oko

šezdeset
potom je trčao za mnom
pitao me kako sam znao
da je iz Bijeljine
i zašto se tog jutra probudio

došao u Tuzlu
u kojoj nikoga nemam
***
pjesma je maločas završena
i potpuno je nevažno
ovo što sada govorim

da se gubim kao razum
i da su svi oni oko mene
samo nesvjestica
koja me hvata
dok je čekam.

moguće je
i ovako
da je sve obrnuto
da sam nesvjestica
koja hvata hiljade ljudi
koji će je danas vidjeti,

da ne znam
od nas dvojice
ko je glasnik,

kome dolazi ona?
(o ovome smo pričali:
-Razumiješ!?
Kako da ne!
I više...

no što zamisliti možeš:
-Pa, razum se gubi
i šta će ti ostati:
ja mogu
ne razumjeti, ali plašim se za tebe...)

IZMIŠLJENA CRTICA
(o velikom pjesniku)

Vitmen je prije smrti
htio napisati pjesmu
o indijancima
(pretpostavljam ovako:
u našim životima
vrlo je važna noć

ne znam kako bih dalje
kada je presvisla indijanka
od boli na studenom kamenu
prije smrti obuhvatila
pogledom cijelu pustinju)
da uđe u historiju poezije.

bješe mu ipak suđeno
sa malim zakašnjenjem
doduše
***
(posvećeno Skenderu Kulenoviću)

RUTINSKI ZAHVAT

(u jeku opsade grada odvedoh
papagaja na vakcinu
žena je čistila)
kupatilo,
a ja sam pod nebom
od granata
kao da se kupam

opušten kao nikad
dugo šetao gradom

u kuhinji dijete
sa zebnjom je

cvrkutalo

o tome
kako je riki strašljiv

(vremenom
treba objasniti

kako

svi kojih nema
na neki su način

postali dio nas)

SAMOĆA HEREJE