|
PISMO IZ SARAJEVA: Putuj Evropo, mi ćemo malo kasniti/15.01.2012.
Otvoreno pismo bošnjačkim liderima u BiH
Piše: Sonja GABRIŠEK-JELIĆ
 Može li iko od Vas, gospodo moja, da mi objasni koji je bio smisao ratovanja u Bosni? Ispao je to rat između: Bošnjaka ( koji žele cjelovitu, samostalnu BiH) Srba koji to ne žele i Hrvata koji su čekali ishod. Gdje smo u svom ovom krvoproliću za narodne ideale (VAŠE IDEALE) mi GOSPODO???? Gdje smo tu mi NEBOŠNJACI, NEHRVATI I NESRBI??? Shvatate li da ste napravili NEDEFINISANI ZAMASKIRANI GENOCID nad nama.
Jednu stvar da raščistimo. Zaboravljate da MI ŽIVIMO ZAJEDNO.... To je naš život, a vaši su snovi. I kada kažete MI.. na koga uopšte mislite (hoćete reći JA, a ne smijete, jer je ovo multietnička, multi........ itd. državica.)
Druga stvar. Sarajevo je metropola, glavni grad BiH. Jesam li u pravu? Činjenica je da u Sarajevu živi gro bošnjačkog stanovništva. U Sarajevu jedan dio „neposlušnih" Bošnjaka mogu vam biti opozicija, ali i dalje ostaje činjenica da je to grad sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Zašto nema vehabija u gradovima gdje su Bošnjaci bare-bare sa ostalima ili manjina. Ne. zna se gdje će se ISLAM širiti. Tamo gdje su zaštićeni „nevidljivim silama vrha". Nije problem u širenju ISLAMA gospodo moja. Ja sam rođena Bosanka i islam je bio i biće. Ali vi želite dominaciju. „Silujete„ neformalno i formalno sve ono što nije po vašim aršinima.
Problem je što VI GOSPODO svojim upiranjem tjerate SRBE I HRVATE da uzvrate udarac pa imamo slijedeći rezultat: SRBE u RS koji nikada i nisu htjeli sa nama; Hrvate u Herceg Bosni i nekim županijama i MI (?????) „MULTIETNIČKA TVOREVINA U METROPOLI."
Znate li Gospodo da mi živimo zajedno. Znate li vi Gospodo da se moja kćerka zabavlja sa Bošnjakom i odgovaralo to vama ili ne , ako potraje ljubav opet ćemo imati MJEŠOVITE BRAKOVE (kako je to divno....♥). Treba li Bosnii NOVI ISLAM??? Znate li vi uopšte šta je „duša bosanska"???
Poslije rata otišla sam u opštinu da nešto sredim. Prišla mi je djevojka koju sam tada prvi i zadnji put vidjela i pitala me: Hoću li joj biti svjedok za dokumente - rodni list- jer je svoje izgubila u ratu. Što da ne? Nisam je pitala za ime niti me zanimalo. Ni ona mene. Kada sam se potpisivala vidjela sam da se zove Fatima. Zar je to bitno? Učinila ja danas Fatimi, Fatima će sutra meni. Vidite kako je to jednostavno. LJUDI, Gospodo moja LJUDI... Ne uništavajte nam to svojim FRUSTRACIJAMA OD PRIJE RATA. Liječite ih na drugi način, a nas pustite da živimo, onako EUROPSKI ŠIROKO.
Toliko iz Sarajeva.
Jer, insan može biti hajvan, ali hajvan ne može biti insan (blago njemu!) |
