|
Ekskluzivno iz Australije za internovine/07.08.2010.
Pismo, savjeti i prijedlozi bosanskim biračima
PIŠE: Jasenko PALOŠ
 MOJ GLAS, MOJE PRAVO! Ali i moj interes, razmišlja prosječan Austalijanac. Nedam ga jeftino. A ako ga već i dajem hoću da znam koliko ću za to dobiti! Kako bi rekao Donald Trump "It is just business, nothing personal" (Samo posao, ništa lično). I jeste business! Značajan! Prosječan Australijanac "ne daje glas NEKOME". Dajući svoj glas on "ulazi u nešto". I uvijek ulazi tamo gdje će imati "highest possible interes". Najveću moguću kamatu, kako bi to mi Bosanci rekli.
MOJ GLAS, MOJE PRAVO! Nedam ga uopšte ili ću ga dati "nekome", čini mi se da je preovlađujuće mišljenje prosječnog Bosanca - glasača. A taj "neko", da bi dobio moj glas, mora da zadovoljava nekoliko osnovnih kriterija. Morao bi biti, pod broj jedan pripadnik moje vjere, "gluho i ćoravo bilo kako ćeš glasat' za vlaha, baliju ili sl.", pod dva, bilo bi poželjno da je već duže vrijeme zastupljen u vlasti "provjereno se nadolmio, neće više krasti , sad' će sigurno početi da misli i o sirotinji raji", i pod tri, trebalo bi da bude dokazani kritičar svega i to onaj "bez dlake na jeziku" - "jesil' čuo kako im je očito na poslednjoj sjednici vlade, to, takav nam treba".
Naravno da prosječni Australijanac zna koji su mu interesi. Znaju to i predstavnici obadvije stranke. Labour and Coalition (Liberals and Nationals). Zato će kandidati obadvije stranke u izbornoj kampanji, Julia Gillard, Labour, i Tony Abbott, Coalition, pokušati da ubijede prosječnog Australijanca glasača, da će baš oni da mu omoguće "najveću moguću kamatu" za glas koji daju. Kako? Jednostavno. ZNANJEM! Izvori državnih prihoda su uvijek poznati. I koliki su i odakle dolaze. Procenat greške je zanemarujuće mali. I u Australiji, a trebalo bi i u Bosni i Hercegovini. POREZ, ili TAX, i ovdje i tamo. Sve vrste poreza, naravno, bilo bi predugačko nabrajati ih, a mislim da nije ni potrebno. A ko plaća porez? G lasači, naravno. Živi glasači, ljudi, sa jednostavnim životnim potrebama. Potrebom za poslom, prije svega, pa onda obrazovanjem, zdravljem, staračkom brigom, sigurnošću u bilo kom obliku (nacionalnom, ličnom i sl.), modernom tehnologijom, kulturom, sportom itd., itd. Kako ovdje u Australiji tako i tamo u Bosni i Hercegovini. Z nanje, koje spominjem, podrazumjeva p rocjenu kojoj "masi" glasača, š ta i koliko, nedostaje u ostvarivanju navedenih potreb a. Kada se stranke "naoružaju" ovim znanjem počinje "trgovina". Za "VAŠ GLAS" - nudimo konkretan iznos u dolarima koji ćemo uložiti u neku od vaših navedenih potreba. Smanjit ćemo porez za toliko i toliko u tim i tim industrijskim granama, u obrazovanje ćemo uložiti toliko i toliko, u zdravstvo toliko, u starosne potrebe toliko, povećat ćemo beneficije u tim i tim situacijama, i sl. Ponuda je u cent! I sada prosječan Australijanac ima jasnu sliku "u šta da uloži svoj glas". Aha, ovi nude beneficije u obrazovanju i za djecu do 18 godina, ranije je bilo do 16, to će mi godišnje donijeti toliko hiljada dolara, "njihov sam čovjek". K o, u stranci koja mi ove pare nudi za moj glas, će to da odradi, šta me briga. Lova nema religiju, pol ili bilo šta slično. Stranka koja je "ubola" da uloži u zadovoljavanje potreba nadpolovičnog broja glasača, dobija izbore. Na prvoj sjednici Parlamenta p roglašava izborna obećanja u Zakone i time se proces "trgovine" MOJIM GLASOM završav a! Šta preostaje? Preostaje da glasač ispuni svoj dio "trgovine" da radi i da plati porez. Zato ovdje niko ni ne pomišlja da ne plati svoj dio "dila". Za neplaćanje se odgovara. A za neispunjavanje obaveza iz "dila" nema ni "kamate". Zato i ma smisla kažnjavanje za neizlazak na izbore, pa ogroman broj ljudi ispunjava svoj dio "dila". Iz navedenih razloga ovdje posebnu težinu ima javno mišljenje koliko je koji političar "trustworthy" - (vrijedan povjerenja). U pitanju je odgovornost za provodjenje "dila".
Razmišljam i čitam, k oliko je različita izborna kampanja u Bosni i Hecegovin i. Vidim na predizbornim skupovima stranaka, pokušao sam da ih izbrojim, nisam uspio, preovladava "borbeni duh." Borićemo se za ovo i ono, trudićemo se da obzbijedimo ovo i ono, zalagaćemo se za ovo i ono. !I imena, ogromna količina imena. Nigdje konkretne ponude. Nigdje "dila". A, ako ga ponegdje i ima, opet u malim tragovima, kome se od ovog silnog broja imena obratiti ako se ne ispunjavaju obaveze iz "dila". I, naravno, razumijem moje bosanskohercegovačke ogorčene prijatelje kojima je puna kapa i izbora i politike.
Razumijem i pitam se da li ćete i kada shvatiti da tražite svoj dio "dila". Prodajete to što imate, "GLAS"! "ŠTA" dobijate za uzvrat! Ne "KOGA" dobijate za uzvrat. Šta vas briga, lova nema religiju, pol i sl. I najsrdačnije vam savjetujem "ISPUNJAVAJTE SVOJ DIO "DILA", PLAĆAJTE POREZ", to će vam otvoriti vrata da ukažete prstom u nekoga, a poslije da naplatite "kamatu". |
