|
Ekskluzivno iz Australije, za internovine/03.08.2010.
AKO NE GLASATE MOŽETE BITI KAŽNJENI
Piše: Jasenko PALOŠ
Život mi je uredio da imam mogućnost praćenja izborne 2010. godine u dvije domovine. U "prvoj" dragoj mi Bosni i Hercegovini i u "drugoj", isto tako dragoj mi Australiji. Kako i zašto se nalazim u "drugoj" a ne u "prvoj" domovini interesantna je i poduga priča. O toj temi možemo nekom drugom prilikom. Ovaj put ću, koliko je to moguće, ako je uopšte i moguće, pokušati napraviti kratko poredjenje izbornih aktivnosti u zemlji razvijene demokratije Australiji, i u zemlji koja se za istu demokratiju, bar prema izjavama političara, bori svim raspoloživim sredstvima.
Netko će, vjerujem, u ovom poredjenju vidjeti besmislice, možda i aroganciju autora. Autoru je cilj da prenese vlastite opservacije, a dozvoljavam da netko drugi iste stvari vidi drugačije i p o z i v a m na r a s p r a v u sve one koji misle da o ovoj temi treba raspravljati.
Glasanje je obavezno
Birači, po bosanski, "voters," na engleskom, su svi državljani stariji od 18 godina. I u Bosni i Hercegovini i u Australiji. I tu svaka sličnost prestaje. Prva stavka u oficijelnom vodiču za izbore u Australiji je: " Voting is compulsory for Australian citizens on the electoral roll aged 18 years and over. IF YOU DON'T VOTE, YOU MAY FACE A PENALTY". U prostom prevodu : "Glasanje je OBAVEZNO za sve australijske državljane starije od 18 godina. AKO NE GLASATE MOŽETE BITI KAŽNJENI".
I bićete kažnjeni ukoliko nemate jako dobar razlog. A dobar razlog je zaista teško naći. Australijskim propisima je tačno utvrdjeno kako će glasati i bolesni, i zatvorenici do tri godine zatvora, i oni koji moraju da rade, i oni koji su na putu, i oni koji imaju porodjaj na dan glasanja, i oni koji imaju sahranu na dan glasanja, i oni koji se nalaze u inostranstvu, i oni koji su u jedinicama australijske vojske i oni...! Praktično svi. Dakle izgovor za neglasanje je jednostavno nemoguće naći. I ako pomislite da ste ga našli lagano će vam biti dokazano da to i nije baš dovoljan razlog za odricanje od "neotudjivog prava" na glasanje, odnosno odricanje od demokratije. I to ima cijenu. Poveliku! Zamišljam, na kontra strani, u Bosni i Hercegovini, grupu prijatelja i "čujem" ih kako kažu: "Ma ne izlazim na izbore sigurno. Dosta mi je i politike i političara! Za koga da glasam. Sve go lopov do lopova. Samo se dolme. A sirotinja raja će i dalje da pati. Ma ne dam im ovaj svoj glas, to je jedino što mi još nisu uzeli".
Sada zamišljam te iste bosanske prijatelje i eventualnu raspravu o kažnjavanju za neizlazak na izbore. "Kakva mi je to demokratija ako nemaš pravo da ne izadješ na izbore. Em nemaš pravo da koristiš pravo da ne izadješ na izbore, em te i kažnjavaju."
Nevažeće glasačke liste
Pokušajmo da prosječnom bosanskohercegovačkom glasaču objasnimo da je moguće izaći na izbore i ne glasati. Jednostavno, napravite svoj glasački listić nevažećim. Ako većina glasačkog tijela uradi isto situacija će biti jasna. Kandidati će morati da se mijenjaju. Niko nije dobio podršku. "Ma napraviće oni da je sve po zakonu. Ko će njih uhvatiti. Nema načina da se to provjeri", čujem ih kako kažu.
Prosječan bosanskoherceovački glasač će oba prethodna stava uredno podijeliti sa familijom, komšijama, radnim kolegama, a najvjerovatnije i sa onima koji sjede do njega na utakmci, u bioskopu... Sa druge strane kada pitate Australijanca, ako još niste naučili da ni ne treba da ga pitate, bilo šta u vezi sa izborima, dobit ćete odgovor: "It is none of your business, mate" ( "ne tiče te se, jarane"!) Nikome, osim pokojem od naših ljudi, zaljubljenika u dnevnu politiku, ne pada na pamet da gubi vrijeme "bistreći" nešto što se smatra najstrožijom privatnošću! MOJ GLAS MOJE PRAVO! That is it! To je to! |
