|
Beograd i Priština pred UN-om/07.09.2010.
Kosovski pelcer i BiH
Komentar Zlatka DUKIĆA
 Učetvrtak, 9. septembra, Generalna skupština UN-a će u Njujoku raspravljati o rezoluciji Srbije o Kosovu. To je dokument koji poziva članice svjetske organizacije da ospore kosovsku nezavisnost. No, riječ je i o političkoj bici s vjetrenjačama, u kojoj Beograd nema izgleda na uspjeh. To su srbijanskom vođstvu, u zadnjih desetak dana, pokušala kazati da ministra vanjskih poslova - njemački i britanski. Prenijela su mu stav Brisela o tome da je kosovska nezavisnost - gotova stvar. I zatražili da se ovo pitanje rješava u Evropi, ne u UN-u.
Kao što će se i refleksije ovog problema na našu zemlju - morati ovdje riješiti.
Podrazumijeva se da su najprije njemački, a onda i britanski ministar inostranih poslova u Beograd putovali s preciznim ciljem i sa dovoljno potrebnih podataka o spornoj temi. Ni Gvido Vestervele, ni Vilijam Hejg nisu, vjerovtno, očekivali da će Srbija odustati od rezolucije, upućene Generalnoj skupšini UNa, niti da će omekšati svoj stav da nikad ne prizna nezavisnost Kosova.
Ali, i Nijemac i Englez su beogradske sagovornike podsjetili na to u kakvom svijetu i u kakvim vremenim žvimo. I da je jedno surova realost međunarodnih odnosa, nagodbi i intresa, a posve drugi par opanka su pojedinačne želje, mitovi i nostalgično-sentimentalna matrica odnosa prema toj i takvoj realnosti.
Akad ih već nisu ubijedili u povlačenje rezolucije, Vestervele i Hejg su srbijanskim čelnicima kazali da stav Evropske unije prema Kosovu ostaje isti i ako Generalna skupština UN-a usvoji taj papir. Brisel hoće kompromis između Beogrda i Prištine, jer i Srbiju i Kosovo želi sutra u okvirima Unije. Želi pomoći Beogradu, ali u uslovima realnosti. Dakle, rezoluciju o Kosovu treba uskladiti sa stavovima Unije, o čemu se mora razgovrati u Briselu, a ne u Njujorku.
Srbijanski predsjednik Boris Tadić je podržao kompromis, ali kaže da je „isključen jedino kompromis u pogledu priznavanja nezavisnosti Kosova". Na šta je, koji dan kasnije, špic-ministar inoposlova Srbije Vuk Jeremić, za svaki slučaj, ponovio da Beograd nikad neće priznati kosovsku nezavisnost, jer bi to „podstaklo secesionističke grupe da povuku sličan potez, što predstavlja ozbiljan presedan za ceo svet".
Na toj tački se prepoznaju refleksije ove teme na stanje u našoj zemlji. Pogotovo sada, kada je počela izborna kampanja za oktobarske izbore. Znamo kako se ovo pitanje prima u manioj polovini BiH. I da će to u kampanji biti korišteno za novo zbijanje redova i urlike starih naciontruba.
Zato je ovo pitanje mnogo važije i krupnije od konfekcijskih, kojima se obično bavi UN. Kosovo je već godinama neuralgična točka, ne samo na Balkanu. U našoj zemlji, odavno je alibi za nacionalpolitičke manipulacije, prijetnje i njeno otvoreno razbijanje. Pa nas ono što će uraditi UN, zanima kao događaj, od čijeg ishoda zavisi i mnogo šta kod nas. Naročito sudbina zabluda da će se, prije ili kasnije, kosovski pelcer i ovdje primiti.
(Objavljeno u Dnevniku RTV TK 6.9. 2010.) |
