|
ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH/30.08.2010.
PAD GRBAVICE, POSLIJE IZETBEGOVIĆEVOG SLIJETANJA, ČETNICIMA U RUKE
Piše: Dr. Muhamed Borogovac
Povodom hapšenja i izručenja Bosni i Hercegovini "Monstruma sa Grbavice" Veselina Vlahovića - Batka, ovih dana se često govori o strahotama četničke okupacije Grbavice. To nas je podsjetilo da je Grbavica predana četnicima bez ispaljenog metka. U dokumentarnom filmu o opsadi Sarajeva, izmedju ostalog opisuje se i pad Grbavice. Taj kratki film u svakom slučaju treba pogledati.
U filmu se govori o pokušajima četnika da zauzmu Grbavicu početkom aprila 1992. ali zbog "strašnog otpora muslimana" kako kaže jedan od četničkih komanadanata, četnici doživljavaju poraz. Medjutim, tada počinju izdaje sa vrha. Prvo se zabranjuje braniocima da zarobe kolonu četnickih transportera, što bi značilo veoma mnogo za nenaoružane branioce, uključujući i njihov borbeni moral. Kasnije se bez borbe pušta da Grbavica predje u ruke četnika, prvo Grbavica 1, pa onda i Grbavica 2.
U filmu se emituje najdramatičniji momenat direktnog prenosa Radio Sarajeva kada jedan od tadašnjih mladih sarajevskih reportera, Zoran Milanović, uzbudjeno posmatra kako Beli orlovi stižu sa Vraca na Grbavicu 1, a branitelji ih snimaju, a ne pucaju. Zoran Milanović tada preko radija poziva direktno gradjane da se brane, da pucaju iz zgrada, i kaže: "Zatvorite stubišta i pucajte. Ne dozvolite da vrše zločine nad vama. Pucajte, po 'Belim orlovima' vi ste sada Valter."
Zatim narator filma konstatuje: "Mnogo će vode proteći prije nego će se shvatiti zašto je tako olako Grbavica pala."
To je ujedno glavni nedostatak filma, jer tačno se zna, znalo se još te noći, objasnio je još reporter Milanović, da naši ne smiju pucati, jer je "predsjednik u Lukavici". I ja sam slušao radio i gledao TV te noći. To je bila noć 2. maja 1992. kada je Alija Izetbegović sletio četnicima u ruke na Sarajevski aerodrom, te je odmah kao "zarobljenik" zadržan u Lukavici. Da se podsjetimo još jednom šta se dogadjalo tada.
Četnici su tih dana krenuli u zatvaranje obruča oko Sarajeva. Posljednji korak u totalnoj izolaciji Sarajeva je bio zauzimanje aerodroma. Branitelji Sarajeva su odgovorili onako kako su mogli, za šta su imali sredstava, opkoljavanjem garnizona JNA u Sarajevu. Opkoljavanje i napadi na kasarne JNA su bili tada najuspješnija taktika protiv JNA u ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tom taktikom su Slovenci prisilili JNA na bezuslovno povlačenje iz Slovenije. Tako su se oslobodili mnogi gradovi u Hrvatskoj i Hrvati naoružali. Tako su se oslobodili i naoružali Bihać, Tuzla, Zenica i Mostar u Bosni i Hercegovini. Tako je trebalo i Sarajevo da se oslobodi.
Tih dana je Alija Izetbegović bio na pregovorima u Lisabonu. U Delegaciji su izmedju ostalih bili i Lagumdžija i Izetbegovićeva kćerka, kao savjetnik i prevodilac?! Na povratku im je javljeno da su četnici zauzeli aerodrom i delegacija je upozorena da ne slijeće u Sarajevo u ruke četnicima. Delegacija sa Izetbegovićem na čelu tada odlučuje da sleti u Rim. Medjutim, u Rimu Izetbegović saznaje da su u Sarajevu opkoljene kasarne JNA i da je u Komandi 4. korpusa u kasarni na Bistirku opkoljen i komandant korpusa general Kukanjac. Izetbegović i cijela delegacija tada sjeda u avion i slijeću doborovoljno četnicima u ruke.
To je bio jedini potez koji je mogao spasiti opkoljene četnike u Sarajevu i Izetbegović ga je povukao, rizikujući čak i svoj i kćerkin život. Naime, niko nije mogao znati na šta će to izaći, kako će ta igra sa predsjednikom-doborovoljnim taocem četnika okončati. Dovoljno je bilo da neki vojnik na bilo kojoj strani povuče obarač i de nastane haos. Koliko je Izetbegović odan i čvrsto opredjeljen za četnicki projekat uništenja Bosne i Hercegovine i na šta je sve spreman da se to i ostvari najbolje nam govori to da Izetbegović i svoju kćerku dovodi u tu situaciju, izlaže i nju i sebe jednom takvom riziku, da bi spasio opkoljenu komandu Romanijskog Korpusa i Kukanjca u njoj.
Kada je Izetebegović sletio četnicima u ruke tada je odmah dogovoreno primirje. Nasim borcima je naredjeno da ne pucaju ni po koju cijenu, jer je "predsjednik u Lukavici". Alijin dobrovoljni dolazak četnicima u ruke je odjednom preokrenuo situaciju u njihovu korist. Upravo je Zoran Milanović u istom onome prenosu, kojega ćete čuti na linku, nešto prije silaska Belih orlova na Grbavicu javio da je dogovoreno primirje, jer je "predsjednik u Lukavici".
Dakle, režiser ove emisije zna kako se dogodilo da je Grbavica predata bez otpora. Razlog zašto naši ne pucaju i puštaju Grbavicu 1 četnicima je objašnjen u istom onom prenosu od strane Zorana Milanovića. Primjetite da režiser čak ni ne spominje ključni dogadjaj toga dana, Alijino slijetanje četnicima u ruke, da se slučajno ni na koji način ne bi doveo u vezu Izetbegović sa padom Grbavice.
Ono što zaista deprimira je kukavički, robovski mentalitet naroda. Sarajlije dobro znaju kakve su se strahote dogadjale na Grbavici. Oni dobro znaju koliko je i ostatak Sarajeva pretrpio od snajpera sa Grbavice, dobro znaju koliko je Sarajlija poginulo jurišajući da se oslobodi Grbavica. Zbog toga što je Grbavica bila u četničkim rukama, gotovo svaka tačka u Sarajevu je bila meta ne samo artiiljerijske paljbe nego je bila u dometu i precizne snajperske vatre, jer je Grbavica geografski centar grada.
Zar sve te strahote i sve te smrti koje je Izetbegovićevo dobrovoljno slijetanje četnicima u ruke donijelo Sarajlijama nisu dovoljne da se nadje čovjek i da kaže: "Alija Izetbegović je izdajnik koji je izdao ne samo Grbavicu nego i Republiku BiH i zatim četnicima omogućio da za sve zločine budu nagradjeni sa pola države." Dostojanstveni ljudi imaju liniju ispod koje neće ići, ispod koje više nema taktiziranja i nezamjeranja. Gdje je ta granica kod nas? Koliko još zla mora biti naneseno Sarajlijama da bi kazali: "Mi smo izdani od onih kojima smo vjerovali i koji nas još uvijek predstvljaju. Dosta je više! Niko mi ne moze zabraniti da govorim. Niko mi ne moze zabraniti da istaknem zastavu Republike BiH da tako iskažem svoje mišljenje o izdaji države BiH i o Republici Srpskoj"
I još jedna napomena. Primjetimo da je i Zoran Milanović, poslije toga prenosa, nečujno nestao sa scene, isto kao i Dragan Vikić i mnogi drugi Srbi, Hrvati i Bošnjaci kojima je jedinstvena Republika BiH bila na srcu. Da nije bilo izdaje, takvi ljudi bi služili za primjer, a ovako su potisnuti i pali u zaborav.
Podsjećamo da je i Grbavica 2 kasnije pala bez borbe na isti način. Našim borcima je bilo naredjeno da ni po koju cijenu ne pucaju dok se evakuiše opkoljena kasarna Maršal Tito, i četnici su bez borbe presli ulicu Bratstva i jedinstva i ušli na Grbavicu 2, te tada nastupa "Monstrum sa Grbavice" - Batko i na Grbavici 2.
***
Obzirom na to da je gospodinu Borogovcu do sada upućeno bezbroj kritika zbog načina i stila njegova pisanja, ali samo usmenih, a ne i pisanih sa (kontra)argumentima, tako je i na adresu portala internovine.com stizalo više prigovora zbog preuzimanja Borogovčevih komentara. Na odgovore kako je portal otvoren za druga i drugačija mišljenja samo su stizali nejasni komentari u tri riječi: „Ma, pustite to!"
Kako nikada nije rečeno, a ni napisano, šta to treba da pustimo, nastavljamo sa preuzimanjem komentara dr. Borogovca. Za očekivati je da će opet biti rondanja, „dobronamjernih i prijateljskih" savjeta da zaobiđemo Borgovca i ONLINE GLASNIK Nacionalnog kongresa Republike BiH. Nemamo ništa "efikasno" protiv rondanja, ali još jednom pozivamo na otvoren i argumentiran dijalog na svaku, pa i na temu koju obrađuje ovoj komentar.
www.internovine.com |
