|
|
|
Bosna je jedinstvena u povijesti Evrope po tome što su u njoj živjeli ljudi čija je najviša vrijednost bila tolerancija/03.02.2012.
BITI BOSANAC!
Autor: Zijad Burgić
 Može se voliti Bosna i Hercegovina, može se i umrijeti za tu državu ili za tu ideju, a biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Može i u slučaju da nismo ni jedno, dokaza za tako nešto iz prošlog rata ima na hiljade. Nažalost! Takođe se može izgubiti voljene osobe, ostati invalid, izgubiti svoju kuću, svoje selo ili grad, za ljubav prema Bosni. Može, čak i ako si, ili nisi, hrišćanin ili musliman... Na žalost, dokaza je i za ovako nešto previše.
Ono što je Bosnu i njene ljude činilo jedinstvenim u svijetu, u toj maloj Evropi, nisu ni Bošnjaci, ni Hrvati, a niti Srbi. Nisu, da budem do kraja jasan, ni muslimani, a niti katolici ili pravoslavci. Bosna je jedinstvena u povijesti Evrope po tome što su u njoj živjeli ljudi čija je najviša vrijednost bila - tolerancija! Tu Bosnu i Hercegovinu ja volim, to je moja domovina i takvu je držim u sjećanju. Bosna je bila zemlja "za one što na mučnom ročistu, znaju za riječ blagu i čistu", kako je pjevao naš dobri Mak. Bosanac je svako onaj koji voli Bosnu i Hercegovinu i čuva njene povijesne vrijednosti. Očekivati je da će u ovo moderno vrijeme sve ono što čini opšte vrijednosti ustavnih država i građanske demokratije biti ona inspiracija i ona snaga koja će sa najviše respekta, pijeteta i snage braniti iskreni interesi Bosanaca, nezavisno od toga kako se oni nacionalno izražavali ili ne. Moguća je državna naciju Bosanaca, ali i kulturno i nacionalno ostvarenje Hrvata, Bošnjaka i Srba, kao i svih njenih građana. To dvoje ne isključuje jedno drugo već jedno drugo nadopunjuje u sliku ukupne nacionalne i državotvorne svijesti.
Naivno je za očekivati da se nacionalizam pojavljuje u jednom obliku, ali ne i u drugom. Ako smo Bosanci nismo opasni, jer smo, Bože moj, "sami po sebi" prirodno otporni na nacionalizam! Naravno da je to naivno gledanje.
Nacionalizam je najači oblik kolektivnog identiteta u relativno novijoj povijesti evropskih naroda i uvijek je težio ka formiranju homogenih nacionalnih država - poznato je kako su ti projekti završili. Krvava historijska iskustva nacionalsocijalizma u Njemačkoj i fašizma u Italiji, ali i bliski događanja na Balkanu. Sve to zorno kazuje da je "homogena nacionalna država" - krvava zabluda! Želja za ostvarenjem takvih projekata je ideju nacionalne države dovelo do apsurda, a narode gdje su takve ideje sprovođene - skoro do uništenja. To mnogima, nažalost, još uvijek nije jasno.
Jasno je, dakle, da u političkoj zbilji današnjeg svijeta nema nacionalno homogenog stanovništva, a da se samo preko očuvanja civilnih i građanskih prava mješovitom stanovništvu, mogu graditi stabilne državne zajednice. Patologija nacionalnog identiteta, tako očita danas u Bosni, otvara potrebu za utemeljenjem nove vrijednosti, tzv. "postnacionalnog identiteta", podrazumjevajući u tom kontekstu sve ono što se odnosi na ustavnu državu.
***
Postojanje i razvijanje bosansko-hercegovačkih kulturnih instistucija je jedan od osnovnih preduslova za očuvanje Bosne i Hercegovine kao države i očuvanje bosanskog naroda koji postoji prkoseći i stoljetnim iskušenjima. |
|
|
