|
"Tado" narodni ljekar iz Čaklovića, kod Tuzle/04.09.2010.
Liječio sam i doktore!
Tado je imao tek sedam godina kada je počeo liječiti ljude. Naučio je od oca. Svojim vršnjacima je, kada bi igrali lopte, "popravljao" prste, ruke, noge...I nisu mu vjerovali. Onda bi ih on odveo kod oca, koji je potvrđivao da je Tado dobro obavio posao.
- Dobio sam kasnije i neke knjige. Ali većinom je to po osjećaju i mora biti urođeno kod nekoga da zna liječiti. S koljena na koljeno to ide,- priča nam Tado. Inače, ime mu je Mirsad, a preziva se Jusufović. Živi u Donjim Čaklovićima kod Tuzle. Ima 57 godina. - Kad neko ode kod doktora i kaže da je bio kod Tade, onda nema nikakvih problema. Nijedan doktor nije pobio moj rad. Dolazili su mi i doktori...doktori iz Italije. Bili su i Norvežani, Šveđani, Finci, Danci...svi ovi Ajforci što su bili ovdje - nastavlja nam priču Tado.
Dnevno i do 30 pacijenata
Kada bi brojao koliko mu je ljudi do sada dolazilo, kaže on, mogla bi se jedna dobra knjiga napisati. Svaki dan mu dolazi od 10 do 15 ljudi, a ljeti ih zna biti i do 30.
- Ljudi najviše dolaze zbog problema sa kičmom. A dolaze i zbog reume, išijasa, uganuća... Imao sam dvojicu - trojicu, koje nisam liječio, jer je pukla kost. Ja ih pošaljem na Gradinu (UKC op.a), jer što da se ja tu miješam. Može biti unutrašnje krvarenje i pitaće ih gdje su bili. Oni kažu kod Tade i onda vidi šta Tado uradi - smatra Tado, koji je do sada liječio desetine običnih građana, ali i političara.
- Ne volim ja to spominjati, ali znaju oni ko sam i šta sam. Bio je Bešlagić (Selim Bešlagić op.a.), o tome je pisalo u novinama, ali ne volim ja o tome. Bilo je i doktora - tajnovit je Tado.
Pored liječenja, on se bavi lovom od 1984. godine. Voli i ribolov, a na pecanje ode kad god može. Već četvrtu godinu je član Rafting kluba iz Tuzle. - Prihvatili su me. Gdje god odem - Bihać, Ključ, Jajce, Banja Luka...gdje god sam otišao, niko ne viče Tado, nego svi govore 'naš doktor'. Bilo je slučajeva da neko ispadne iz čamca i ugane ruku, ali ja to za 2-3 minute sredim i on je odma na čamcu - priča nam Tado.
Tado je imao tek sedam godina kada je počeo liječiti ljude. Naučio je od oca. Svojim vršnjacima je, kada bi igrali lopte, "popravljao" prste, ruke, noge...I nisu mu vjerovali. Onda bi ih on odveo kod oca, koji je potvrđivao da je Tado dobro obavio posao.
- Dobio sam kasnije i neke knjige. Ali većinom je to po osjećaju i mora biti urođeno kod nekoga da zna liječiti. S koljena na koljeno to ide,- priča nam Tado. Inače, ime mu je Mirsad, a preziva se Jusufović. Živi u Donjim Čaklovićima, kod Tuzle. Ima 57 godina.
- Kad neko ode kod doktora i kaže da je bio kod Tade, onda nema nikakvih problema. Nijedan doktor nije pobio moj rad. Dolazili su mi i doktori...doktori iz Italije. Bili su i Norvežani, Šveđani, Finci, Danci...svi ovi Ajforci što su bili ovdje - nastavlja nam priču Tado.
- Ljudi najviše dolaze zbog problema sa kičmom. A dolaze i zbog reume, išijasa, uganuća... Imao sam dvojicu - trojicu, koje nisam liječio, jer je pukla kost. Ja ih pošaljem na Gradinu (UKC op.a), jer što da se ja tu miješam. Može biti unutrašnje krvarenje i pitaće ih gdje su bili. Oni kažu kod Tade i onda vidi šta Tado uradi - smatra Tado, koji je do sada liječio desetine običnih građana, ali i političara.
U Tadinoj "ordinaciji" je okačena slika Josipa Broza Tita. Kaže, član je i Udruženja koje nosi njegovo ime. - Bilo nas je pet, a sad nas je 50 članova. Volim se družiti sa svakim i ne interesuje me koja je nacija. Važno je da je čovjek. Nismo svi ni u duši isti, ali to me ne interesuje. Neka mi svako dođe, sve nacije, jer tako me otac naučio, a ja isto tako svoju djecu. Da ne razlikujemo ko je šta, nego samo da je čovjek - priča Tado, koji se više puta prisjeti bivše Jugoslavije.
Zoološki vrt u dvorištu
- Spomenem Tita svaki put kad ustanem. Kažem: kako bih volio da je živ. Ali mislim, da je živ, odma bi umro kad bi vidio šta se sad dešava. Kod njega nije bilo radnika na birou. Sad zatvaraju fabrike, privatnici uzeli sve...Neka si dan - dva bolestan, kažu ti hajd kući - istakao je Tado.
Radio je i kao domar u Osnovnoj školi u Simin Hanu, kod Tuzle. Pretpostavljate, ako bi se neki učenik povrijedio na fizičkom, liječio se kod Tade. A danas, kad ne radi više u školi, na svom posjedu je izgradio mini zološki vrt.
"Imam golubove, prepelice, fazane, patke, guske, male cvrke, obične kokoši, pse...To je iz ljubavi prema životinjama. Ja s njima sjednem i ispričam se. Neko kaže: eno onaj lud. Ali ja se tu odmorim. Imao sam i pčele, ali sad imam samo jedan sanduk. Posjećuju me svake godine nastavnici sa učenicima od prvog do četvrtog razreda. Djeci drago kad vide ove životinje, pa onda odu gore malo na brdo da vide Tuzlu. I djeca zadovoljna. Ako se iduće godine najave, volio bih da djeci uzmem sokova i koji ćevapčić, da ih dočekam", kaže nam na kraju priče Tado, dobri čovjek, koji živi sa suprugom, a ima dvoje djece i troje unučadi.
Tuzlainfo / S. K. Oslobođenje - prenesno uz dozvolu autora i redakcije
Foto: Oslobođenje |
