|
Poruke i pouke/02.09.2010.
Poljupci Banjalučanke Zastavniković
Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar. Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme. Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla: "Tata, to je za tebe." Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio: "Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?" Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla: "Tata, ali nije prazna. Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe."
Tata je bio ganut. Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost. Do kraja života čuvao je tu kutiju pored kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio bi ju, iz nje uzeo jedan nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
Svatko od nas ima kutiju punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, roditelji... Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti!
Bannjalučanka Zastavniković/internovine.com |