Lj ubavi Josipa Broza (I)-07.08.2010.
„Druže Tito ja bih te upito, da l' se smije ljubiti po dvije?"
Što je beogradski novinar Filip RADULOVIĆ, napisao o ljubavima doživotnog predsjednika SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) u knjizi „Ljubavi Josipa Broza"; drugo izdanje beogradskog „Grafosa" - 1990. godine? Prvo izdanje je u SFRJ bilo zabranjeno.
Ideja za knjigu „LJUBAVI JOSIPA BROZA" potekla je 1974. godine u Parizu. Tada se Radulović upoznao sa Francujskinjom Kozetom KOATIJE, kćerkom iz drugog braka gospođe Žane KOATIJE, nevjenčane žene Josipa BROZA. Kozeta je upoznala Radulovića sa svojom majkom, ali je ona brzo reagovala, govoreći zašto joj je dovela toga Jugoslavena. On je bio iznenađen njenom reakcijom i zaintrigiralo ga je otkuda ta odbojnost prema Jugoslavenima. Nakom izvjesnog vremena gospođa Žana je objasnila svoje ponašanje. Naime, ona se davne 1937. godine upoznala sa Brozom u Parizu, ali su se brzo razišli. U toj kratkoj vezi ostala je trudna i rodila sina Olivera. Kada je Radulović vidio zajedničku fotografiju Broza i gospođe Koatije, započeo je razgovor s njom i otkrio niz detalja iz te idilične veze. Ona, Žana Koatije, ga je „preotela" od jedne Talijanke, a od nje je Broz otišao u zagrljaj jednoj Turkinji. Od tada je Radulović razmišljao da napiše knigu o ljubavima Josipa BROZA. Često mu je na pameti bila pjesma, koja se pejaval u narodu: „Druže Tito, ja bih te upito; Da l' se smije ljubiti po dvije?" Tito je, navodno, odgovarao: „Smije sedam, samo da si vredan; Pazi druže, da te ne utuže...!"
Na svečanosti povodom Dana mornarice
Radulović je znao kako su pojedine osobe iz tadašnjeg javnog života bile stavljane na stup srama i politički odgovarale u slučaju razvoda braka. (Meša SELIMOVIĆ je o tome pisao u svojoj knjizi "SJEĆANJA".) Sve je to kopkalo novinara Radulovića, pa je nastojao da pronađe korijene tom puritanstvu. Na njegovu žalost nije mu se pružila prilika da o tome razgovara s nekim od velikana, a pogotovu ne sa Josipom BROZOM. U predgovoru knjige „Ljubavi Josipa BROZA" je, osim ostaloga u uvodu zapisano: „Tek na jubilarnoj svečanosti povodom Dana mornarice, u Splitu 1977. godine, kada se Broz vratio sa putovanja iz Kine, SSSR-a i Koreje..., Radulović mu je predočio svoju želju i ideju." Pred prepunom dvoranom on je pročitao duhovitu priču „ISPRED TITOVE SOBE", koja je govorila o odnosu stražara zvanog „Nemere" i vrhovnog komandanta. Iako umoran i neraspoložen, Tito se počeo smijati i svi gosti su se raskravili. Tito se zainteresirao za Radulovića i pozvao ga na večeru. Tom prigodom Broz se raspitivao za stražara „Nemere" i o tome šta Radulović piše. On mu je odgovorio da bi najviše volio da piše o njegovim ženama; na što se Broz isprva gotovo naljutio, a zatim kratko i oštro upitao: „O kojim mojim ženama?" „O svima, druže Tito", odgovorio je Radulović! Broz je na to šaljivim tonon rakao: „Pa, ko će im sve naći adrese?" Posebno je Broz naglasio kako bi trebalo da piše od Davorjanki POPOVIĆ, uz napomenu: „To je bila interesantna ličnost naše revolucije."
Brozovo odobrenje
„Ima još interesantnih, druže Tito", uz osmijeh mu je odgovorio Radulović i počeo da priča o svom susretu sa Žanom KOATIJE u PARIZU. Broz ga je brzo prekinuo, ne želeći da drugi slušaju priču o toj njegovj davnašnjoj idili i pozvao Radulovića da bude njegov gost na sutrašnjem doručku. Tom prilikom, kada je čuo cjelovitu Radulovićevu priču o Parižanki Žani, odobrio mu je da počne s istraživnjima. Radulović je otkrio da su postojale žene u Titovom životu koje su imale izuzetan uticaj na njegovu osobnost, njegova interesovanja i obrazovanje, a poneka i na njegov životni put. Neke su ga naučile da svira klavir, da pleše, da nauči jahanje konja, da savlada nekoliko jezika,da se mačuje, te da bude uvijek oprezan i lukav.
Povodom najave izlaska ove knjige Radulovića je intervjuiralo 37 svjetskih televizija i 49 novinskih agencija. Na pitanje novinarke njemačkog „Špigla" Renate: „je li Broz imao veći broj veza od ovih koje su obrađene u knjizi?" - (17) - Radulović je odgovorio: „Kada bih napisao knjigu o njegovim ljubavnim avanturama, nema, čini mi se - te knjigoveznice koja bi bila u stanju da poveže tu knjigu. Stvar je, doduše, delikatna, jer je bilo veza iz interesa, materijalnih i političkih, čak iz obavještajnih razloga, pa je do nekih veza dolazio posredstvom svojih bliskih saradnika."
Iskustva nas uče da se biografije znamenitih ljudi često pišu blagonaklono, uz „elegantno" prešutkivanje i zanemarivanje škakljivih i golicavih pojedinosti. Radulović je pokazao da je ostvariv drugačiji pristup i princip tumačenja biografskih elemenata i kako se može prožimanjem apokrifa (apokrif - grč. - sakrivam - op. InterNovine) i istorije načiniti uzbudljiva drama koja mijenja zvaničnu biografiju. Znači, Radulović je izbjegao dodvoričko-romantičarski pristup životu Josipa Broza i prvi je otvorio rasprave o pravu na drugačije mišljenje, shvatanje, pisanje i govorenje o ex-Yu prošlosti i njenim državno-političkim ikonama. ( Naredne subote: Marusa NOVAKOKVA iz češkoga grada Čankova) www.internovine.com |